Hamasov teror - nasilje nad ženama kao ciljano sredstvo

Slike i opisi iz centra terora su neizdrživi. Tog 7. listopada, na dan terorističkog napada koji je izvršio Hamas na 20 lokacija u južnom Izraelu, postalo je posebno očito ciljano nasilje nad ženama. Na društvenim mrežama kružile su slike otetih žena, neke od njih očito bez odjeće, s otvorenim ranama i u krvi.

Slike su pratili izvještaji o silovanju i ciljanom sakaćenju genitalija. A teroristi su sve to često radili pred očima djece. Grupa izraelskih stručnjaka o svemu tome prikuplja dokaze - najavili su to na konferenciji za tisak u Berlinu. Tu je bila i Mirit Ben Mayor, bivša državna tužiteljica i sadašnja glavna inspektorica izraelske policije. „Navikla sam da tražim i prebirem po dokazima o zločinima. Ali, istraga ovih zločina je drugačija. To je nešto što nismo ranije vidjeli u Izraelu”, kaže.

Teroristi palestinskog Hamasa, koji Europska unija, SAD, Njemačka i druge zemlje klasificiraju kao terorističku organizaciju, ubili su 7. listopada oko 1.200 ljudi u Izraelu u pažljivo planiranom iznenadnom napadu iz Pojasa Gaze. Više stotina je ozlijeđeno, a nekoliko stotina je zarobljeno i odvedeno u Pojas Gaze. I dalje se vjeruje da Hamas tamo drži više od 130 zatvorenika. Ubrzo nakon dana barbarskog terora, Cocham Elkayam Levy je osnovala povjerenstvo "Civil Commission on Oct. 7th by Hamas against Women and Children”.

Prema riječima ove odvjetnice, ovo tijelo, koje tvrdi da je neovisno od vlade, ima za cilj osigurati detaljne i opsežne dokaze za planiranu kampanju protiv žena i djece. Oni ciljani napad na ove grupe doživljavaju kao pokušaj da se uništi budućnost. Elkayam Levy kaže da su ta djela nesumnjivo „zločini protiv čovječnosti“. Seksualno nasilje je namjerno kao što je to poznato u prijašnjim strahotama protiv civila, korišteno kao oružje.

Scene užasa

Na konferenciji za novinare u Berlinu, prikazani su snimci na kojima se moglo čuti i vidjeti kako preživjeli opisuje silovanje žene od strane nekoliko Hamasovih terorista: posljednji ju je ubio hicem u glavu tijekom silovanja, zatim su joj odsječene grudi. Ili pomoćnik iz izraelske spasilačke službe Zaka, koji izvještava o pronalasku surovo izmrcvarenih ženskih leševa sa sakaćenjima u intimnim predjelima. Ili osumnjičeni terorist koji tijekom saslušanja priznaje da im je prije napada naređeno da siluju žene. U međuvremenu, američki mediji su se pozivali i na protokole ispitivanja prema kojima su teroristi ranije naučili da svojim žrtvama naređuju na hebrejskom da skinu hlače...Hamas je negirao da su njegovi borci počinili seksualno nasilje nad ženama.

Levy i njezinim kolegicama iz kampanje, kako kaže, nedostaje priznanje za ono što čine i empatija. Odbori UN-a su od njih rano dobili dokaze ali je reakcija izostala. I žene u tijelima UN-a također su dugo šutjele o zločinima. A nedavne izjave dužnosnika UN-a bile su, po njihovom mišljenju, „too little, too late” - „premalo i prekasno”. Kao i izjava UN Women Njemačke – od 29. studenog: „Mi čvrsto stojimo na strani ljudi pogođenih Hamasovim nasiljem, posebno žena i djevojaka. Žao nam je što to nismo odmah jasnije dali do znanja."

"Nismo sami"

Raduje ih, kaže pravnica, što velike ženske organizacije i feministice postupno progovaraju i vjeruju izjavama. Elkayam Levy opisuje svoj susret s američkom pravnicom Catharine Alice MacKinnon, jednom od najznačajnijih feministica svoje generacije u SAD-u. Vjerovala je izjavama svjedoka i to ju je sve potreslo. „Nismo sami", rekla je Levy. „Sada postoje organizacije širom svijeta koje nas podržavaju."

One sada prvo žele osigurati je što više dokaza. Do sada je, kaže odvjetnica Miki Roitman, osigurano oko 1.500 izjava svjedoka. Internetom kruži mnoštvo video zapisa o samim zločinima i danima nakon njih.

Radi se o slikama koje se nikada ne zaborave, koje mogu slomiti ljude. Prema aktivisticama za ženska prava, zemlja i izraelsko društvo suočavaju se s raznim izazovima zbog traume.

Odvjetnica Roitnam, društvena aktivistica i savjetnica za pitanja ženskih prava, misli na svjedoke i preživjele. Ima žena koje su pretrpjele grozote i preživjele i onda se pokušale ubiti. Kao primjer, Roitman navodi i sudbinu osmogodišnjeg dječaka koji je bio svjedok zlostavljanja i ubojstva svoje majke i sada mora živjeti s tim slikama. Masakr 7. listopada mogao bi traumatizirati izraelsko društvo generacijama.

Ovaj tekst je izvorno objavljen na njemačkom.

Pratite nas i na Facebooku, preko X-a, na Youtubeu, kao i na Instagramu