Pokvarimo sami, popravimo zajedno

Prostor ispred sjedišta Zelene akcije u zagrebačkoj Frankopanskoj ulici, prošli petak u predvečerje, bio je najprije sasvim pust i neosvijetljen. Ništa nije ukazivalo na to da se tu upravo rađa nova hit-radionica te organizacije, najveće u Hrvatskoj kad je posrijedi zaštita prirode i okoliša. No tad su domaćini Eugen i Boris otvorili jedna vrata u uglu dvorišta, ista ona iza kojih smo prije nešto više od dvije godine svjedočili prvom hrvatskom Swap Partyju. 

Tu je u blizini smještena je i čuvena Bicikloporavljaona, koju je također organizirala Zelena akcija. Ovaj put na redu je pokušaj osnivanja redovne volonterske radionice za popravljanje manjih kućnih aparata i predmeta iz kućanstva općenito. 

Glavni meštar i civili 

Spomenutom dvojcu koji nas je tamo dočekao pridružit će se ubrzo i Zlatko, volonter zainteresiran da nauči ponešto više o popravcima takvih naprava. Čini se da će mu u tome najviše pomagati Boris, umirovljenik koji je u takvim radionicama već sudjelovao. Štoviše, ostavlja dojam glavnog meštra, ne samo zbog dobi koja sugerira postojanje nakupljenog iskustva ili zbog radne monture, za razliku od ostalih, „civila". Pokazao nam je usput radio-gramofon marke Triglav, svoj prvi rad odavde, koji je popravljao malo-pomalo, mjesecima, dok „lampaš" iz 60-ih nije opet savršeno proradio. 

Usred našeg razgovora, iz sjajne drvene kutije s natpisima radijskih postaja začuli su se slavni zvuci pjesme „Night in White Satin", neprikosnoveni evergrin. „To je bilo omiljeno u mojoj mladosti, a puste ga i sad često“, nasmijao se Boris.

Kad popravak nije ni predviđen 

Boris i Zlatko odmah su se prihvatili posla, nastojeći utvrditi kvar na aparatima koje su donijele dvije gospođe – štapni mikser i čeona svjetiljka, „rudarska“. Prvi zadatak prolazi neslavno, mikser odlazi u povijest, zbog slomljenoga spoja na pogonskoj osovini, ali plastičnog, od onih s kojima se više ne može ništa. Svjetiljka pak iziskuje mukotrpno otvaranje kućišta koje, prema Borisovim riječima, „nije predviđeno za popravljanje“, dok nam Dara, vlasnica, u prilog artiklu iznosi podatke o njegovoj izuzetnoj praktičnosti. 

U prostoriju zatim ulazi nekoliko novopridošlih; pravi trenutak da se Borisu ukrade poneka rečenica o ovom poslu, ili hobiju, ali svakako iznimno korisnoj aktivnosti. Toliko korisnoj da se danas u Zagrebu jako teško može pronaći majstor za bilo što, kamoli aparaturu koja je s ovim stoljećem definitivno svrstana u najprizemniju kategoriju jednokratno-potrošne robe. 

„Ja sam vam inače završil elektrotehničku“, počinje on, „al' sam se u karijeri bavil elektronikom. Mehaniku i elektriku sam popravljal više doma. To mi je opuštanje, satisfakciju tak' dobim. No od svega mi je najdraža priprema za rad! Imam tu nekakvu perfekcionističku crtu, kak bi vam rekel... To mi je kakti slikarsko platno, najpre bude čisto i prazno, a onda tu stvorite nekaj lepoga, i svi budu sretni." 

Čudesno iscjeljenje uvijača za kosu 

Uočavamo za dugačkim radnim stolom još par volontera, a isprva je teško razlikovati same popravljače od vlasnika predmeta, pa ćemo naknadno saznati da to nije nimalo slučajno. Intencija radionice nazvane „Popravimo zajedno!" jest upravo to – jedni predvode radni proces, jer znaju malo više, a drugi im pomažu i uče. „Ja sam majstor samo da strgam", ubacuje pritom Dara, nasmijana. Ipak, ova radionica bi sa skorim proljećem trebala postati redovna, jednom mjesečno, po uzoru na slične volonterske servise tipa Repair Caffe po zapadu Europe. 

Uto u radni prostor ulazi Tonfa, logističar Zelene akcije, i uključuje se u proces, taman u pravi čas da dohvati aparat za kavu što su ga iz svoje torbe izvadile dvije djevojke. Uvijač za kosu je proradio čim su ga ovdje uključili u struju, kao da je doživio čudesno iscjeljenje, na oduševljenje prisutnih koji pozdravljaju svaki uspjeh. Ostaje taj aparat koji nikako da procuri kako spada, te ga valja propisno razmontirati, sve dok se ne ispostavi da mu je kamenac začepio neki otvor. 

Zaista, u ovom Repair Caffeu nedostaje samo kava, sve drugo već je tu; pristižu nova lica i nova pomagala, fen i baterija i toster, alat se šalje s kraja na kraj. Upada u oko namjera sudionika da prije svega shvate mehanizam aparata s kojim rade, ne samo da pošto-poto riješe još jedan kvar. 

Octom protiv kamenca 

Usklicima potom biva ispraćeno Tonfino uklanjanje onog kamenca – voda je potekla cjevčicom aparata za kavu, osmijesi se šire prostorijom. „Ste vidli kaj sam rekel? Širimo sreću“, napominje Boris. Po treći put netko dobacuje kako s kamencem ide tako da se kroz aparat svako toliko mora provući malo octa, pa da se to nipošto ne smetne s uma. Sredstva iz europsko-unijskog programa Erasmus+ očito nisu uludo dodijeljena ovoj novoj popravljaonici, a u sklopu projekta „Towards Communities of Reuse Practices". 

U prijevodu naslov „Prema zajednicama s praksama ponovne upotrebe“ smjera upravo na ideju i provedbu šireg te češćeg vraćanja dotrajalih kućanskih mehanizama u funkciju.

Razgovarali smo i s Eugenom, inače voditeljem Bicikloporavljaone. „Zelena akcija se problemom otpada bavi dugo, zapravo sve otkako je osnovana“, govori on, „a ponovna upotreba predmeta je kruna te priče kojoj u temelju stoji izbjegavanje već i samog nastajanja otpada. Pitanje je kako, dakle, predmete kojima se sve više okružujemo - što dulje održati na životu. To je sve teže, naravno, jer se bacanje aparata u kvaru danas podrazumijeva kao normalno. Stoga smo pokrenuli i ovaj vid pristupa rješavanju te problematike." 

Svijest o trajnosti predmeta 

„Pomoglo nam je iskustvo s razvojem Bicikloporavljaone, kao i kampanje o važnosti izbjegavanja nastanka otpada. Logično, širimo izbor usluga i mogućnosti. Princip s ovom radionicom je bio taj da uključimo sve što se ovamo može donijeti u rukama. I taj da svi potom sudjeluju u radu na popravku, umjesto da ga ostave nama i zaborave na njega dok se ne vrate da ga uzmu natrag popravljenog. Jako smo zadovoljni odazivom, s tim da nam je od masovnosti važnije razvijati svijest o trajnosti predmeta već pri kupnji“, kaže Eugen. 

Ili, kao što je zaključio, treba shvatiti zašto neke šarafe ne možemo ni zahvatiti odvijačem, zašto neki sklopovi nisu predviđeni da se otvore, zašto postoje dijelovi koji se ne mogu zamijeniti. Sudeći prema radionici „Popravimo zajedno!", ne zato da bi se bacili i nabavili novi, nego upravo obrnuto – da ih usprkos konzumerističkom diktatu vratimo u upotrebu i tako izbjegnemo gušenje u smeću.