Sinti i Romi: jačati druge znači biti i sam jak

Malo turističko mjesto sjeverno od Barcelone u rano proljeće 2023. Ovdje, na jednom „sigurnom mjestu“, više od 40 pripadnika Sintija i Roma, među njima i izbjeglice iz Ukrajine, sudjelovalo je na simpoziju na kojem se radilo na svladavanju i liječenju traume te jačanju samopouzdanja.

Glavno pitanje je, kako je u razgovoru za DW objasnila organizatorica simpozija i osnivačica udruge Save Space Roxanna-Lorraine Witt: „Tko jača one osobe koje su jake za sve nas? Kako se pomaže takvim uzorima da jačaju sami sebe, dok oni sami istovremeno često moraju djelovati bez trajne perspektive i struktura?“ Ona naglašava da se pri tom podcjenjuju posve normalna iskustva, kao što je, primjerice, jednom u životu vidjeti more.

Samopouzdanje je važno, kaže Roxanna-Lorraine Witt. Jer većina sudionika ovog simpozija u Španjolskoj radi dobrovoljno na jačanju političkog i demokratskog razvoja i sudjelovanja u civilnom društvu u Njemačkoj. No istodobno se, priča Witt, stalno susreću s rasizmom, nasiljem prema pripadnicima Sintija i Roma te marginalizacijom.

Liječenje transgeneracijske traume

Na simpozij su uglavnom pozvani ljudi koji su izloženi višestrukoj diskriminaciji: samohrani roditelji, pripadnici LGBTQ skupine ili odrasli s psihičkim ili tjelesnim nedostacima. Upravo su te ciljne skupine posebno važne za udrugu Save Space, koja je osnovana 2021. godine u Kölnu, objašnjava jedna od osnivačica udruge Amdrita Jakupi: „Naš cilj je predstavljanje i praćenje interseksualnosti, inkluzije, obrazovanja, liječenja. Želimo dati platformu ljudima koji su višestruko diskriminirani i učiniti ih vidljivima.“

Amdrita Jakupi je zahvalna da je zaklada EVZ (Erinnerung, Verantwortung i Zukunft – Sjećanje, odgovornost i budućnost) dala financijsku potporu ovom simpoziju. Takve inicijative su vrlo važne, kaže ona, jer su „osobe, koje pate zbog višestruke diskriminacije i istodobno se društveno angažiraju, također i višestruko opterećene". I dodaje da zato trebaju podršku za svoje aktivnosti. 

Važan aspekt ovog simpozija bilo je i bavljenje temom „Mentalno zdravlje i transgeneracijska trauma". Na radionici su se pisala osobna, emocionalna pisma vlastitim precima. Cat Jugravu je performans-umjetnik i aktivan je u queer zajednici.

„Kada sam pisao to pismo, osjetio sam tugu – i bol koja nije moja. I za koju nemam objašnjenja. Tek tada sam shvatio da je to bila transgeneracijska, neliječena trauma. Istovremeno sam osjetio i radost, čak i euforiju, kada sam shvatio da smo zajedno s kolegama i ljudima kojima se divim i koje cijenim, vratili sjećanje naših predaka. To je živi primjer da naši preci nisu uzalud žrtvovali svoj život, jer nas još uvijek ima, mi se i dalje borimo i sve smo jači, iz dana u dan. Mi smo lijepi ljudi i zauzimamo u društvu mjesto koje nam pripada", priča Cat Jugravu u intervjuu za DW.

„Želim biti uzor za mlade generacije"

Nakon početka agresorskog rata Rusije protiv Ukrajine u prvi plan je došla jedna nova generacija aktivistica i aktivista, koji svladavaju svoju traumu pomažući drugima. Tri mlade žene, koje su prije rata živjele u Ukrajini, također su sudjelovale na ovom simpoziju.

Sve tri su umjetnice i aktivistice organizacije mladih ARCA, koja podržava kulturu Roma u Ukrajini. Izaura Drima je psihologinja i trenutačno radi u Bukureštu s djecom izbjeglom iz Ukrajine. Zašto pretežno s djecom?

„Uvijek sam htjela promijeniti položaj ljudi u našoj zajednici. I Rome se treba vidjeti kao ozbiljne i obrazovane ljude, koji su ponosni na svoj identitet. Želim biti uzor za mlade generacije", kaže Izaura Drima.

ARCA je aktivna i u Njemačkoj. Ta organizacija zajedno sa Središnjim vijećem njemačkih Sintija i Roma i zakladom Roma Women Fund Ukraine „Chiricli" organizira i jednu konferenciju pod naslovom „Romi kao integralni sastavni dio ukrajinskog društva", koja se ove srijede (14.6.) održava u Berlinu.

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu