Kosovo: Konačno bez vize u EU
15. siječnja 2024
Miliana Lasku Canaj iz Prizrena odavno je željela posjetiti svog sina Patrika. U Njemačku je emigrirao prije 15 godina i sa suprugom i djecom živi u Münchenu. 62-godišnja Canaj nikada nije bila tamo. Propustila je rođenje unučadi i većinu rođendana svog sina i njegove djece. Jednostavno zato što nije imala snage za naporan proces dobijanja vize.
Ranije je građanima Kosova bila potrebna viza za putovanja u zemlje Europske unije. Kosovo je bilo posljednja među državama u regiji zapadnog Balkana i jedina zemlja u Europi, osim Bjelorusije i Rusije, koja nije imala bezvizni režim. Ali, to je sada prošlost.Od 1. siječnja 2024. Kosovari mogu putovati u zemlje EU-a bez viza do 90 dana. Milijana, koja u Prizrenu vodi cvjećarnu, je sretna. „Sada mogu ići kod sina za bilo koju priliku bez muke. Veoma sam sretna zbog toga", kaže ona.
Borba Kosovara protiv birokracije EU-a trajala je skoro dvanaest godina. Njemačko veleposlanstvo je posljednju turističku vizu izdalo 18. prosinca. Politikolog Mehdi Sejdiu bio je jedno vrijeme u kampanji vlade u Prištini a predvodio je i radnu grupu za liberalizaciju viznog režima. Za njega je jasno: „Vizna liberalizacija donosi mnogo, nismo više izolirani. To je bila nepravda za 1,8 milijuna Kosovara". On dodaje: „Mnogi Kosovari nisu mogli posjetiti svoje rođake, koji su izbjegli za vrijeme rata prije skoro 25 godina".
Visoki troškovi za vize
Kosovari su puglavnom putovali autobusom za Njemačku, ili avionom izvan sezone, u pravilu za manje od 100 eura u jednom pravcu. S obzirom na to, cijena vize je bila prilično visoka. Samo takse za zahtjev za vizu u njemačkom veleposlanstvu u Prištini, na primjer, bile su 35 eura, plus najmanje 25 eura za agencije koje su pomagale u birokratskoj džungli, kao i troškovi za kopije i prijevode dokumenata i osiguranje. Trebalo je oko 100 eura prije nego što se uopšte moglo rezerirati putovanje.
U četvrti Arberia u glavnom gradu Prištini s mnogo reprezentativnih vila nalaze se i mnoga inozemna predstavništva, uključujući i njemačko veleposlanstvo. Ipak, ulična scena je drugačija nego u normalnoj, luksuznoj stambenoj četvrti. Reklame za agencije, koje su ranije pomagale Kosovarima da pripreme svoje zahtjeve za vize, vise svuda.
Upozorenje na iluzije
Agencija I-coming, specijalizirana za zahtjeve za dobijanje njemačke vize, smještena je u preuređenoj garaži, odmah pored njemačkog veleposlanstva. 46-godišnji Gazmend Klinaku, vlasnik agencije, godinama je dobro zarađivao od svojih usluga. Sada se mora profesionalno preorijentirati. Ali, i on se raduje sa svojim sunarodnjacima i vidi prednosti liberalizacije viznog režima, posebno za studente i poslovne ljude. Ipak, upozorava i na iluzije: „Život u Europi je skup. Mnogi će biti razočarani što Europa nije onakva kakvom su je zamišljali, to nije raj", kaže Klinaku.
Kosovari sada imaju do 90 dana za posjetu rodbini ili turizam. No, da bi radili u zemljama EU, i dalje im je potrebna radna viza. Lirim Krasnići iz NVO Germin, koja brine o albanskoj dijaspori širom svijeta, vidi ovo kao rizik: „Mislim da će biti slučajeva u kojima će biti zloupotrebljena vizna liberalizacija. Kosovari imaju mnogo rođaka koji žive u Europi. Mnogi će razmišljati o zapošljavanju na crno."
Primamljive plaće
Iznad svega, jaz u plaćama između Kosova i zapadnoeuropskih zemalja će vjerojatno biti poticaj za Kosovare da napuste svoju zemlju – prosječna plaća na Kosovu je oko 400 eura mjesečno po glavi stanovnika. Iako su troškovi života u zemlji znatno ispod zapadnoeuropskog nivoa, većina Kosovara s normalnom plaćom još uvijek jedva sastavlja kraj s krajem. „Na Kosovu ne postoji zakonski minimalac", kaže Krasnići. „Kada ljudi čitaju naslove da su radnici u Njemačkoj plaćeni dvanaest eura ili više po satu, to je veoma primamljivo i djeluje kao raj."
Mnogi kosovski preduzetnici sada strahuju da uskoro, zbog vizne liberalizacije, neće moći naći dovoljno radnika. Međutim, uzorak u prištinskoj pješačkoj zoni pokazuje drugačiju sliku. Anduela Binakaj, maturantica iz Prištine, kaže: „Sretna sam zbog ukidanja viza, ali ne želim napustiti Kosovo. Tu sam rođena i odrasla. Međutim, ne znam što nosi sutra i da li ću ovdje naći dobar posao".
Driton Selfiaj, u svojim ranim dvadesetim, raduje se što će moći slobodno putovati „svuda". "Većina mojih prijatelja želi ići. Ja osobno mislim da će mladi ljudi iskoristiti viznu liberalizaciju da napuste zemlju, ali ja to ne planiram", kaže on.
Nema masovnog egzodusa
Sve u svemu, slika je prilično pomiješana: za sada nema znakova masovnog egzodusa. Ipak, neke avio-kompanije su, na primjer, povećale broj svojih letova ka zapadnoj Europi. Promjena ima i kod telekomunikacijaskih kompanija: sada reklamiraju tarife i SIM kartice koje omogućavaju komunikaciju širom Europe.
Gazmend Klinaku, vlasnik agencije za izdavanje vize, kaže da mu je dugo bilo jasno da će jednog dana doći do vizne liberalizacije. Razmišlja na aerodromu otvoriti rent-a-car.
Milijana Lasku Canaj je trenutno na nekoliko ljiječničkih pregleda - želi se uvjeriti da je sve u redu kada krene u Njemačku. Pored sina, ima dvije kćeri, koje takođe žive u inozemstvu - jednu u Srbiji i jednu u Češkoj. Kaže da ne može zamisliti život izvan Kosova, makar zato što želi da nastavi voditi svoj biznis sa cvijećem u Prizrenu. "Ali konačno mogu putovati na sva porodična okupljanja."